Donosim vam kratki intervju sa gospodinom Borisom Petkovicem, jednim Oracle Certified Masterom, koji je još uz to i naše gore list. Možete procitati mišljenje o Oracle sertifikaciji iz prve ruke, nekoliko korisnih savjeta o pripremi za ispite, kao i par komentara u vezi Oracle-a.
DT: Reci nam ukratko par recenica o sebi; o svojoj trenutnoj poziciji; gdje, kada i zašto si poceo da se baviš bazama podataka i td. ?
BP: Rodjen sam 1964 u Drvaru; diplomirao na Elektrotehnickom Fakultetu u Zagrebu '89. i na Nuklearnoj Energetici '90. Došao u Kanadu iste godine. Poceo raditi sa Oracle '92. godine (u to doba je bila aktualna verzija 6) na sistemu za kontrolu energetske distribucije. Od tada sam radio za nekoliko firmi; pored Energetskih Distribucija proveo sam neko vrijeme u firmi, koja razvija 'switch' aplikacije za finansijske institucije kao što su banke i "credit card kompanije". 'Switch' je aplikacija, koja radi transfer novca izmedju kupca i prodajnog mjesta, i koristi se kad god se koriste bankovne ili kreditne kartice za placanje. Naravno, kao što mora biti aplikacija 'switch' replicirana, tako moraju biti i svi podaci replicirani. Kao ilustracija - na projektu kojeg smo radili za MasterCard, za mjesec dana kroz 'switch' je proslo transakcija u vrijednosti 18 milijardi dolara.
Poslije toga sam bio u velikoj Inzinjerskoj kompaniji i radio na razvoju programa, koji se koriste za pracenje saobracaja (automatska kontrola, pracenje ogranicenja brzine, pracenje kolicine izduvnih gasova, routing i td.). U zadnjim verzijama tog programa (koristi se uglavnom na velikim autoputevima), postoje kamere, koje skeniraju registracijski broj svakog auta, koje prodje tim dijelom autoputa (što može biti cak i preko 100,000 auta dnevno), stave broj registracije u bazu (Oracle) i tako npr. svi vlasnici auta, koji su vozili prebrzo dobiju pismo sa slikom njihovog auta i kaznom. Pored ostalih stvari, ista aplikacija uporedjuje registraciju svakog auta, koje prodje pored kamere (bez obzira na brzinu) sa registracijom ukradenih auta. Ukoliko registracija pripada ukradenom autu, policija bude obavještena (sve se to dogodi u manje od 2 sekunde).
Poslije tog posla sam bio u firmi, koja drži gotovo 300 knjižara širom Kanade, a zadnjih godinu dana sam u jednoj od najvecih kanadskih banaka.
DT: Zašto si odabrao Oracle, a ne recimo Sybase, Informix, MS SQL i sl.?
BP: To je manje-više bila slucajnost. U vrijeme kad sam poceo ('92.) da se bavim time, pored Oracle je takodje Sybase bio dobro zastupljen. Naravno, IBM DB2 se isto tradicionalno dobro kotirao, dok Microsoft SQL Server nije ni postojao. Informix je bio više zastupljen u Evropi nego u Americi.
DT: Kada i iz kojih razloga si se odlucio za Oracle sertifikaciju?
BP: Po mom mišljenju, svaki sertifikat je 'plus', koji može pomoci da se dobije posao, ali sam po sebi nije dovoljan i bez iskustva ne vrijedi puno. Medjutim, ljudi koji su zaduženi za zapošljavanje, cijene svaki sertifikat. Sjecam se slucaja kad je jedna od firmi za koju sam radio tražila Oracle DBA - preko 200 kandidata se javilo i firma je zahtjevala da u prvom krugu eliminišemo sve, koji nemaju sertifikat.
Sa druge strane, ja znam jako puno ljudi, koji su jako dobri u poslovima, koje rade, a nikad nisu uzeli sertifikat - naravno, ono što njih prodaje je njihovo iskustvo. Isto tako, imao sam prilike upoznati i intervjuisati ljude, koji imaju Oracle OCP, ali ne znaju elementarne stvari. Ukratko, iskustvo dolazi na prvo mjesto, a poslije toga sertifikat. Generalno, što je sertifikat teže dobiti (ili što ga manje ljudi ima) - to više vrijedi.
DT: Kako si se pripremao za ispite i koliko vremena ti je prosjecno trebalo za odredjeni ispit?
BP: OCP ispite sam poceo polagati za verziju Oracle 7 (kad je Oracle poceo njihov Certification Program). U to doba su postojala 4 ispita. Što se tice vremena, koje mi je trebalo da se spreminm za svaki ispit, mislim da mi je trebalo oko 30-ak sati po ispitu (puno je pomoglo što mi ja manje-više sve bilo poznato poslije nekoliko godina rada sa Oracle-om).
Par godina kasnije sam radio sa jednim dobrim DBA iz Japana, koji se u to vrijeme takodje spremao za OCP. Kad je došlo vrijeme on je uzeo slobodan dan i prošao sva cetiri ispita u jednom danu (po njegovim rijecima, Japanci to tako rade!).
DT: Koji ti je ispit za OCP bio najteži i zašto? Koji je bio najlakši?
BP: Koliko se sjecam, što se tice težine, svi su otprilike isti (sad zavisi ko je šta radio u praksi). Ja sam puno vremena provodio na podrucju Backup & Recovery (i to još uvijek volim da radim), tako da mi je taj ispit bio najlakši.
DT: Da li su sertifikati bitno utjecali na razvoj tvoje karijere? Ako jesu, u kojem obliku i u kojoj mjeri?
BP: U mom slucaju su sertifikati došli više kao rezultat karijere – obzirom da sam uglavnom uvijek radio za Oracle na nekoj od verzija Unix-a, nije mi bilo pretjerano teško da postanem OCP ili sertifikovan na nekoj od Unix platformi.
DT: Koliko si kurseva posjetio i da li se za tako kratko vreme na tim kursevima stvarno može nešto konkretno nauciti?
BP: Uzeo sam dosta Oracle kurseva i svaki od njih je bio kod Oracle-a, odnosno predavali su njihovi strucnjaci (pored Oracle-a, u Kanadi postoje i druge škole gdje se Oracle može nauciti za puno manju cijenu). Što se samih kurseva kod Oracle-a tice – ukoliko neko hoce da nauci, može se dosta nauciti. Naravno, problem sa kursevima, koje Oracle daje je taj, da su jako skupi (oko $3000 za kurs od 5 dana). Ja radim kao nezavisni konsultant i obicno uzmem jedan ili dva kursa godišnje. Oracle kursevi su takodje jako cijenjeni, mada sve što se nauci na njima, može se nauciti i na drugi nacin (doduše uzece više vremena i neke stvari se mogu propustiti).
DT: Polagao si ispite za razne verzije Oracle sertifikacija, ukljucujuci verzije 7, 8, 8i i 9i. Da li je prelazak na novu verziju težak i naporan?
BP: U poredjenju sa 'obicnim' OCP ispitima, "upgrade" ispiti pokrivaju šire podrucje, tako da je veci i obim materijala, koji se treba proci.
DT: Ti si jedan od malobrojnih Oracle Certified Mastera u svijetu, a koliko znam, jedini si sa našeg govornog podrucja. Koji status medju kolegama ti daje taj sertifikat Oracle Certified Master?
BP: Oracle Certified Master’s program (OCM) je sertifikacija, koju je Oracle uveo prije 3.5 godine. Ideja je bila da na taj nacin naprave grupu ljudi, koji bi trebalo da vode velike DBA timove, budu u stanju da kompletiraju tehnicki kompleksne poslove i riješe složene database probleme. Prema tim zahtjevima su dizajnirali OCM Practicum. To je dvodnevni prakticni ispit, gdje se testira znanje u real-time situacijama – trebaju da se završe odredjene aktivnosti i riješe specificni problemi u nekom vremenskom periodu. Teoretsko znanje nema neku veliku ulogu, jer cijeli test se radi na pravom 'live' sistemu (Oracle 9.2 na SuSE Linux serveru).
Da bi kandidat mogao da pristupi OCM ispitu, prvo mora da bude OCP, da završi dva Advanced kursa (postoji lista od 10-ak kurseva) i Oracle preporucuje da kandidat ima bar 5 godina prakticnog iskustva kao DBA. Sam ispit je $2,000, a pored toga, kandidati moraju da plate putne troškove do testnog centra. Danas postoji samo nekoliko mjesta u cijelom svijetu gdje se vrši OCM testiranje: Cikago pokriva Sjevernu i Južnu Ameriku, postoje dva Evropska centra (Frankfurt u Njemackoj i Reading u Engleskoj), Tokio (u Japanu) i Singapur. Oracle je imao plan da svake godine 350 kandidata postane OCM, medjutim zbog svih ovih faktora do sad je svega 200 ljudi postalo Certified Master (za usporedbu, postoji više od 200,000 OCPs). Kad sam ja postao OCM, bilo nas je manje od 50 u cijelom svijetu i bio sam prvi OCM u Kanadi.
DT: Poznato nam je da je zabranjeno iznositi bilo kakve podatke o ispitima i nacinu sertifikacije ('non-disclosure agreement'), ali nam možeš barem reci kako i koliko si se pripremao za taj ispit i koliko si imao godina radnog iskustva sa Oracle-om prije toga? Koje si specijalne kurseve pohadjao za OCM?
BP: Ne postoji specificni kurs, koji bi spremio kandidate za OCM – ispit zahtjeva puno prakticnog iskustva sa Oracle bazama. U vrijeme kad sam ja izašao na ispit, radio sam sa Oracle-om više od 12 godina. Na Oracle web sajtu postoji informacija gdje kažu, koje ce se oblasti testirati, tako da sam ja napravio slican environment onom koji je na testu (Oracle 9.2, Linux) i sam sam pravio razne aktivnosti, za koje sam pretpostavio da ce biti na ispitu. Takodje, bazu na kojoj sam se spremao sam ‘crash’-ovao na sve moguce nacine i vježbao najbrži nacin da se uradi restore & recovery. Na OCM ispitu nije važno samo da se uradi zadana aktivnost – mora da se uradi što je brže moguce. Ukoliko moraš da ideš iz pocetka, za to nema dovoljno vremena.
Dva dana koje sam proveo na ispitu su bila dva najstresnija dana u cijeloj karijeri i kolege sa kojima sam bio na ispitu su dijelili isto mišljenje (svaki od njih je bio konsultant sa više od 10 godina iskustva) - ukratko, jako težak ispit.
DT: Koje mjesto po tvom mišljenju zauzima Oracle sertifikat u odnosu na druge sertifikate (Microsoft, Cisco, Novell, IBM i td.)?
BP: Negdje sam procitao da je OCP jedna od težih sertifikacija. Microsoft ima više ljudi, koji su dobili jednu od njihovih titula (mislim da je oko 700,000 za sve MC??? sertifikate). Neke od Cisco titula kotiraju jako visoko (narocito CCIE, koji takodje zahtjeva dvodnevni prakticni ispit). IBM je firma koja vjerovatno ima najviše raznih sertifikata – prakticno za sve što oni prave (a prave sve, od Operativnih Sistema, Baza, Java/Web, Programiskih Jezika, raznih Applikacija, Storage Management programa i td.).
DT: Koji bi savjet dao zainteresovanima za sertifikaciju i polaganje ispita - kako da se najbolje pripreme, koju literaturu da koriste i sl.?
BP: Svi Oracle ispiti su bazirani na njihovim kursevima, tako da je najbolji nacin (i naravno najskuplji) da se uzmu njihovi kursevi. Postoji par knjiga koje su specificno pisane za razne Oracle ispite (Amazon prodaje nekoliko ovakvih knjiga). Pored toga, postoji Oracle dokumentacija, koja je besplatna i može se downloadati sa Oracle TechNet sajta ( http://otn.oracle.com ). Potrebno je svega par knjiga: Administrator’s Guide, Database Concepts Giude, Backup and Recovery i Oracle Performance Tuning). Problem sa ovim je što su knjige prilicno velike (gotovo svaka ima blizu 1,000 strana). To je otprilike to, kako se spremiti za ispite.
Imati sertifikat i znati raditi posao nije isto! Da bi se naucio Oracle, najbolji nacin je da instalirate Oracle na PC (Oracle dozvoljava da se veliki dio njihovog softvera, ukljucujuci i bazu, može skinuti i koristiti besplatno dok god to nije komercijalna upotreba). Svako se može registrovati na Oracle TechNet i skinuti program koji mu treba. Download softwarea su prave pune verzije, koje Oracle šalje njihovim klijentima (za one koji to još ne znaju, ovdje je link – zahtjeva da se registrujete, ali je to takodje besplatno -> http://www.oracle.com/technology/software/index.html ).
DT: Postavio bih ti i nekoliko pitanja u vezi Oraclea.
Koju poziciju Oracle zauzima sada na tržištu baza podataka i poslovnih aplikacija?
BP: Zadnje podatke koje sam ja vidio su takvi, da Oracle zauzima oko 40% RDBMS tržišta, na drugom mjestu je IBM (DB2 I Informix zajedno) sa 32%, treci je Microsoft sa SQL Serverom (12%) i onda svi ostali.
DT: Koji su glavni konkurenti Oracleu na podrucju baza podataka i na podrucju poslovnih aplikacija?
BP: IBM je glavni konkurent (dijelom zbog cinjenice da su DB2 I Informix jako stabilne baze kreirane prije vise od 20 godina i imaju velik dio tržišta, pogotovo u financijskim institucijama). SQL Server je takodje agresivan, a kombinacija SQL Server/Windos je konkurencija kombinaciji Oracle/Linux. U banci u kojoj radim, sve više baza se migrira na Linux (naravno, zbog cijene). Linux na Intel/AMD serverima je postao jako stabilna opcija, košta puno manje nego RISC based serveri (Sun, IBM, HP), a daje gotovo iste performanse kao i te tradicionalne platforme. Sa Oracle RAC tehnologijom, Intel/AMD serveri su postali još popularniji – kad treba više performansi, onda se kupi kupi novi server i konfiguriše kao novi RAC node. Nema potrebe da se mijenja kompletni hardver, kao što je to bio slucaj u Unix svijetu.
DT: Da li ce MySQL zbog svoje popularnosti u neko skorije vreme ugroziti velike igrace na podrucju baza podataka (Oracle, IBM i MicroSoft) ili je to ipak nemoguca misija?
BP: Cinjenica je da ne trebaju svi da imaju Oracle ili bilo koju od velikih baza, da bi radili svoj posao. Ukoliko neko ima manji posao (kao web-based business ili Video Store) i sve što treba je to, da cuva podatke u relacionoj bazi, onda MySQL i Linux izgledaju kao dobra opcija. Da li ce ugroziti velike igrace – sumnjam da ce to biti slucaj za vecinu korisnika baza, ali mislim da ce uvijek imati svojih korisnika. Komercijalne baze su jako skupe (godišnji support i licensing može da košta milione dolara, a pored toga tu je i uglavnom skupi hardware, te strucni personal - DBA, Developeri i ostali tehnicari, koji sve to održavaju), ali prebaciti podatke i aplikacije sa jedne platforme na drugu (bez obzira koliko nova platforma može da izgleda jeftinije) je vrlo komplikovan i dugotrajan proces, tako da to vrlo malo firmi radi. ‘If it’s not broken, don’t fix it’ (ako nije pokvareno, nemoj popravljati) je obicno najbolja opcija kad je software vendor u pitanju.
DT: Oracle je objavio clanak u kojem se navodi da ce software biti web based i da se teži umrežavanju (Grid - 10g), kao i da ce se neki od dosadašnjih developer alata (Oracle Forms, Reports i Designer) prestati razvijati i da nece biti podrške (support) za njih. Takodje je navedeno, da ce JDeveloper preuzeti veliku ulogu u razvoju aplikacija. Koje ti alate koristiš u razvoju Oracle aplikacija i kako gledaš na odbacivanje tih dosadašnjih alata?
BP: Odavno sam prestao da slušam marketing od velikih software firmi, ukljucujuci i Oracle. Po mom mišljenju, to što nam marketing prica je otprilike "kako mali Perica zamišlja svijet". Neki od vas se vjerovatno sjecaju "Network Computer" (što je PC bez hard diska), koje je par velikh firmi (a pogotovo Oracle) gurao. Tad je bilo kao "software ce se skidati sa interneta i bice jeftinije i puno bolje, i svi cemo biti sretni i zadovoljni". Naravno, par godina kasnije "Network Computer" ne postoji!
Takodje, dogadjalo mi se da dodjem kod klijenta, kojem treba da se uradi odredjeni projekat - tad obicno klijent objasni šta hoce i kako to treba da izgleda/kako da se napravi. Kad objasnimo da se to ne može uraditi kako su oni zamislili, obicno slijedi "ali Oracle nam je rekao da to radi!". Puno funkcionalnosti ugradjeno u software proizvode (ukljucujuci i Oracle) - ili ne radi kao što bi trebalo, ili uopšte ne radi. Naravno, pored toga postoji jako puno stvari koje rade, ali nikom ne trebaju. Ali i pored svega toga, Oracle je danas vjerovatno najbolja Relaciona Baza na tržištu.
Dakle, ne, ne vjerujem da ce Grid Computing promijeniti stvari u tolikoj mjeri. Mislim da ce developer alati (kao uostalom i baze) ostati manje-više kakvi su sad (i kakvi su bili prije 10 godina). Firme koje ih prave ce dodavati više funkcionalnosti, prepisati dio programa iz C u Javu, ali dok god postoji potreba za specificnim programima, firme koje ih prave ce nastaviti da ih prodavaju.
DT: Za kraj možeš napisati neku poruku citaocima, da im daš motivaciju kao potencijalnim kandidatima za Oracle sertifikaciju.
BP: Konacno – svima koji namjeravaju da budu sertifikovani u Oracle ili bilo cemu drugom – licno smatram da je to jako dobar korak i da vrijedi truda. Medjutim, važnije od bilo kojeg sertifikata je da se zna ono sa cim radite - bio to Oracle, Microsoft ili neko treci. Vaše iskustvo sa sertifikatom ce vam uvijek pomoci da dobijete bolji posao. Software proizvodjaci uvijek dodavaju nove stvari svojim proizvodima i ukoliko hocemo opstati, moramo držati u korak s njima ... U IT industriji taj proces nikad ne prestaje!
Nadam se da sam vam na neki nacin pomogao - ukoliko imate pitanja kontaktirajte me i bice mi drago ukoliko mogu biti od pomoci. Svima koji se spremaju za bilo koji sertifikat, želim sve najbolje i puno srece!
Nazad na stranicu sa intervjuima | Nazad na glavnu stranicu
